Već
od momenta kada dete nauči samo da se okreće, a zatim i počne da puzi, vreme je
da počnete da mislite o sigurnom, tzv. baby friendly, okruženju.
Dete ispituje sve oko sebe i za njega ne postoje granice, tu ste vi da ih postavite.
Dete ispituje sve oko sebe i za njega ne postoje granice, tu ste vi da ih postavite.
Pošto
uklonite sve potencijalno opasne predmete iz okruženja, pokušajte da obezbedite
ono što je preostalo. Na tržištu postoji veliki izbor pomagala, počevši od
obaveznih zaštita za utičnice, zatim stoperi za vrata, zatvarači za fioke i
ormare, navlake za ćoškove, trake za ivice, ograde za stepeništa,...
Nemoguće
je, a i nepotrebno, da detetu baš sve zabranite. Ostavite mu neku fioku u kojoj
će biti stvari sa kojima može da se igra, plastične posude i slično, ipak mora
i da nauči da zatvara fioku, a da ne uštine prstiće.
Kada
birate materijale, koliko ste u mogućnosti, gledajte da to budu prirodni
materijali. Dajte prednost pamuku, lanu, drvetu, pluti. Na farbama i bojama
proverite da li su neškodljive. Dete će
sve stavljati u usta i gristi, zato pazite da u okruženju nema materijala koji se osipaju ili krune.
Ako
se upuštate u 'uradi sam' projekte za dečiju sobu, a niste baš vešti u tome, uvek proverite na kraju da li je ostao neki ekser koji viri, žica, hrapava površina.
U ozbiljnije poduhvate, kao što su kreveti na sprat, galerije, bilo kakve
noseće konstrukcije, ni iskusniji ne bi trebalo da se upuštaju bez konsultacija
sa stručnjakom, jer tako možete ozbiljno ugroziti bezbednost dece.
Нема коментара:
Постави коментар